Koliko je važna potpuna informacija - i zašto je korisnici ne dobiju?

Ako javna ustanova objavi gdje i kada se usluga pruža, ali prešuti da se plaća i da zahtijeva tri doze, informacija formalno postoji — ali za korisnika ne postoji. 

 Članak 10. Zakona o pravu na pristup informacijama u stavku 1. točki 6. obvezuje tijelo javne vlasti na objavu informacija o javnim uslugama koje tijelo javne vlasti pruža. Članak 17. istog Zakona propisuje da su tijela javne vlasti obavezna omogućiti pristup informacijama pravodobnim objavljivanjem informacija o svom radu na primjeren i dostupan način, odnosno na internetskim stranicama tijela javne vlasti... radi informiranja javnosti.

Skup informacija koje je potrebno objaviti nije definiran ovim člankom, a ni bilo kojim drugim člankom ZPPI. To se može sasvim razumjeti jer skup potrebnih informacija zavisi od same usluge pa bi bilo zaista bespredmetno da se propis kao što je ZPPI bavi detaljnim uređenjem svih javnih usluga koje pružaju tijela javne vlasti u RH. 

S druge strane, čemu bi to uopće služilo, da ZPPI nabraja informacije koje se moraju objaviti, tipa: potrebna vam je osobna iskaznica, zdravstvena iskaznica, potvrda o uplati itd. Tome nije mjesto u propisu. Osnovni je razlog jer bi se to nazvalo prenormiranjem. Uvjeti pružanja usluge se, između ostaloga, mijenjaju. Digitalizacija dovodi do promjene uvjeta koji se postavljaju. Jednom kad je banalni uvjet upisan u zakon, promjenom se treba baviti zakonodavno tijelo. Pa želimo li zaista da se Sabor bavi time je li kod korištenja neke usluge potrebno priložiti osobnu iskaznicu ili nije? 

Kad bi se propisi bavili takvim detaljnim prikazom, to bi bilo "pre-normiranje". I imali bismo više propisa nego sad, što je već samo po sebi zastrašujuća pomisao. 

Pritom: ako tijelo javne vlasti pruža neku javnu uslugu, valjda njegovi zaposlenici mogu dokučiti koje su informacije potrebne korisniku? 

Odgovor na ovo drugo pitanje ostavlja brojne upitnike svakom korisniku. 

Iako je u osnovi suprotno zdravom razumu sve popisati i normirati, iskustva korisnika su takva da se nekad čini da je to nasušna potreba. Jer, kako objasniti da tijela javne vlasti u mnogim slučajevima zapravo ne objavljuju sve potrebne informacije? Da su unatoč obvezi koju imaju po ZPPI informacije objavljene selektivno i djelomično? I da zbog takvih propusta korisnici ulažu vrijeme ni u što? 

Za primjer ću iskoristiti ono što mi se osobno dogodilo: naumila sam se cijepiti protiv krpeljnog meningoencefalitisa. 

Na stranicama Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar (na dan objave ovog teksta ona je takva kako je prikazano) objavljena je informacija: Pitanje: Kada i gdje se mogu cijepiti protiv Krpeljnog meningoencefalitisa (KME)?

 
I tako korisnik tu može pročitati u kojoj ambulanti i u koje vrijeme se može cijepiti, čak i napomenu da se nije potrebno naručiti. 

Međutim: nije objavljeno da treba primiti tri doze i da se svaka doza plaća 46 eura. 

Toga jednostavno nema. 

Na stranicama NZJZ (stampar.hr) nisam pronašla da tu informaciju. I, sasvim konkretno, od mog prebivališta do Mirogojske 16 je 21 km, što je u vrijeme kad nema gužve 30 minuta vožnje. Računajte dok se spremim, dok odem, dok se vratim: uložila sam 2 sata svog života da bih prešla tih 42 km i da bih u Ambulanti za cijepljenje Službe za epidemiologiju dobila informaciju da se cijepljenje plaća i da su potrebne tri doze. 

I da, sama sam si kriva: precijenila sam javne službe i oslonila se na to da sam s te stranice na kojoj piše radno vrijeme već saznala sve što trebam saznati. Moja je pogreška bila što sam pretpostavila da javna služba, kad već objavljuje informaciju o usluzi, objavljuje i ono što je korisniku nužno za donošenje odluke hoće li uopće doći. To se pokazalo kao preoptimistična pretpostavka. 

Što se sve iz ove epizode može zaključiti: 

1. Odgovorne osobe NZJZ očito ne poznaju propis koji su dužne primijeniti. 

2. Očito je da se smatra da je pravi put da svaki korisnik pojedinačno zove i pita plaća li se cijepljenje, i koliko je doza potrebno primiti. 

Što sve nikakve veze nema s objavljenom vizijom i misijom NZJZ: 

Naša je vizija, kao jednog od centara medicinske izvrsnosti u Republici Hrvatskoj, biti najbolja javnozdravstvena ustanova u široj regiji, a naša misija očituje se u pružanju usluga iz područja javnoga zdravstva, poštujući pritom najviše standarde društveno odgovornoga ponašanja i znanstveno utemeljenih spoznaja te nudeći korisnicima pouzdanost i kvalitetu po načelima zdravstvene izvrsnosti.

Iz kuta korisnika: promašili ste. Pouzdanost javne usluge ne mjeri se vizijom i misijom objavljenom na mrežnoj stranici, nego time dobiva li korisnik potpunu, jasnu i praktično upotrebljivu informaciju prije nego što potroši vrijeme, novac i energiju. U ovom je slučaju nije dobio. 

Razlog zbog kojeg korisnici ne dobivaju potpunu informaciju ostaje otvoren: je li riječ o nemaru, nerazumijevanju obveze ili naprosto o tome da se informacija promatra iz perspektive sustava, a ne korisnika, jer se i samo postojanje NZJZ promatra iz perspektive sustava i ljudi u sustavu?

Korisnik koji uoči nedostatak informacija koje bi trebale biti objavljene može podnijeti predstavku Povjereniku za informiranje. Na temelju članka 59. ZPPI inspektor iz Ureda povjerenika za informiranje je dužan razmotriti predstavku te, ako je ocijeni osnovanom, može uputiti upozorenje radi otklanjanja nezakonitosti.

Vrijeme je jedino  moje blago, samo njega ne mogu ni vratiti ni platiti.