Ne vjeruj danajcima (osobito) kad darove nose

Nizom izmjena poreznih propisa od 1.12.2018. godine počelo je povećanje broja neoporezivih naknada. 

Uz prigodnu nagradu do 2.500 kn godišnje i dar u naravi do 600 kn godišnje od 1. prosinca 2018. poslodavac bez obračuna poreza može radniku isplatiti naknadu za radne rezultate, do visine od 5.000 kuna godišnje. U vrijeme kad je izmjenom Pravilnika o porezu na dohodak uvedena ta naknada Vlada RH govorila je o tome kako se poslodavci žale da ne mogu nagraditi dobre radnike pa je uvođenje te naknade obrazlagano kao prvi korak u pravom smjeru, u kojem će isplate radniku za poslodavca i radnika, koji je stvarni porezni obveznik, biti manje skupe.

Niz se nastavio ove godine: od 1. rujna 2019. uveden je niz neoporezivih naknada: naknada za prehranu do 5.000 kn godišnje, naknada za prehranu po ispostavljenim računima do 12.000 kn godišnje, nadoknada troškova stanovanja prema stvarno isplaćenom iznosu, nadoknada troška smještaja djeteta u ustanovu za predškolski odgoj, naknada za podmirivanje troškova ugostiteljskih usluga do 2.500 kn godišnje.

I tako su hrvatski porezni obveznici pomislili da je Vlada konačno čula koliko im je teško jer su pritisnuti svim mogućim davanjima i da im Vlada konačno izlazi u susret rasterećenjem od obveza poreza i doprinosa.

No vijest koju je 12. studenog 2019. objavio Faktograf jasnije govori o tome što je Vlada zapravo naumila.

Naime, u toj se vijesti tvrdi da je Ministarstvo financija zatražilo da se u izračun prosječne mjesečne isplaćene bruto i neto plaće uključe i isplaćene neoporezive naknade.

Kakve će to posljedice imati?

E, pa, prvo treba znati da je isplaćena neto plaća u pravnim osobama u RH polazna veličina za utvrđivanje iznosa mjesečne osnovice za obveze koje utvrđuju obveznici doprinosa za svoje osobno osiguranje.

Koeficijenti utvrđuju osnovicu za obavezna osiguranja raznih kategorija osiguranika: obrtnici, slobodna zanimanja, osiguranici upisani u upisnik poljoprivrednika, članova uprave trgovačkih društava, likvidatore i upravitelje zadruga itd. To su oni doprinosi koji zapravo ne zavise od toga je li osiguranik zaradio taj iznos ili nije - on ih mora platiti kako god, imao prihod i poslovanje ili ne imao.

Koeficijent je utvrđen Zakonom o doprinosima, a Naredbom o iznosima osnovice za obračun doprinosa za obvezna osiguranja (ovdje je Naredba za 2019. godinu) ministar financija na temelju prosječno isplaćene neto plaće utvrđuje koji su konkretni iznosi u pitanju.

S obzirom da nema nikakve sumnje da su poslodavci, pa i obrtnici i slobodna zanimanja, do sada iskoristili neke od ovih mogućnosti i da su isplate neoporezivih iznosa povećane, slijedi da će se iznos prosječne isplaćene plaće u RH povećati. Od tako povećanog iznosa će plaćati veće doprinose svi oni koji imaju obvezu za obračun doprinosa na temelju koeficijenta koji se množi s prosječno isplaćenom plaćom u RH.

Drugačije rečeno: kad poreznim obveznicima određuje visinu primitaka od kojih se obračunavaju davanja, država nema nikakav problem slijediti prosjek države: koeficijent se izračunava za sve kategorije osiguranika koristeći veličinu utvrđenu na temelju isplata u PRAVNIM osobama. A pravne osobe u pravilu nemaju obvezu za isplatu plaće vezane koeficijentom. Plaća se slobodno ugovara, jedino ne može biti manja od minimalne plaće. To znači da poslodavcima u pravnim osobama (osim članovima uprava) promjena metodologije neće pogoršati situaciju jer radnicima plaću isplaćuju prema ugovorenom iznosu. 

No zato za sve one koji imaju takav model poslovanja u kojem država diktira koliko trebaju platiti i u kojem iznos doprinosa zapravo ne zavisi od toga jesu li im prihodi dovoljno veliki da taj iznos zaista i plate, dolaze još crnji dani od ovih koji su iza nas.

Dakle: ne radi se tu samo o tome da će plaće izgledati veće. 

Radi se o tome da će uključivanjem neoporezivih naknada u izračun prosječne mjesečne isplaćene bruto i neto plaće - a to bi trebalo biti od 1.1.2020. - za obrtnike, slobodna zanimanja, članove uprave u trgovačkim društvima i sve one čije su obveze određene putem koeficijenata porasti davanja za doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. 

Tko preživi ovaj udar pričat će o tome kako je vlast uspješno jednom rukom stvorila privid da izlazi u susret poreznim obveznicima, a zapravo je stvarala preduvjete da drugu ruku zavuče duboko u džep najmanjih poreznih obveznika, onih koji se već dugi niz godina bore da nasmažu dovoljno da poplaćaju sve što od njih država traži.

Nove vrste neoporezivih isplata

Novouvedeno proširenje vrsta neoporezivih isplata poslodavca prema radniku na snazi je od 1.9.2019. godine, od kako je na snagu stupio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak kojom je proširena ona dobro poznata kategorija primitaka na koje se ne plaća porez na dohodak, odnosno, kako to obično kažemo, neoporezivih naknada koje poslodavac može isplatiti radniku.

Za radnike je ova promjena značajna jer se poslodavci više ne mogu izgovarati visokim poreznim obvezama zbog kojih ne povećavaju plaće jer za neoporezive isplate nema plaćanja doprinosa, poreza i prireza. (Iako je upravo to u isto vrijeme i najveća mana jer isplaćena sredstva ne uvećavaju uplate u mirovinski fond pa onda ne utječu ni na mirovinu.) Ipak, bolje vrabac u ruci nego golub na grani - zapravo, kad se sjetimo kolike su mirovine u ovom slučaju je možda primjerenije reći bolje golub u ruci nego vrabac na grani. 

Za poslodavce je ova promjena značajna jer neoporezive isplate mogu koristiti za bolje nagrađivanje radnika, kao dodatak plaći i stvarno povećanje plaće za radnike. Ipak, načela radnog prava protkana kroz odredbe Zakona o radu upućuju da se poslodavac prema radnicima treba odnositi na jednak način i da prava iz rada ne mogu biti pitanje o kojem poslodavac odlučuje od slučaja do slučaja. Iz toga slijedi da bi poslodavci morali utvrditi mjerila prema kojima će radniku odobravati isplatu.

  

Da bi olakšala primjenu ovih promjena Porezna uprava na svojim je stranicama objavila i Mišljenje koje sadrži osnovne podatke o samoj naknadi ali i uputu o načinu iskazivanja isplate na JOPPD obrascu.

Osim onih koje već poznajemo, od 1. rujna 2019. radniku se bez obračuna poreza mogu isplatiti i sljedeće naknade:

1. Naknada za podmirivanje troškova ugostiteljskih, turističkih i drugih usluga namijenjenih odmoru radnika prema propisima ministarstva nadležnog za turizam - do 2.500,00 kn godišnje

Pravilnik propisuje da se odredbe o isplati ove naknade primjenjuju od dana stupanja na snagu posebnog propisa ministarstva nadležnog za turizam. Naravno da do dana stupanja na snagu Pravilnika pa ni ovog članka nadležno ministarstvo taj posebni propis nije donijelo. Pa kako bi to bilo da se propisi pripreme istovremeno i da porezni obveznici ne moraju čekati na provedbene propise??? 

Prije nekoliko dana Ministarstvo je objavilo vijest o uvođenjuCRO kartice od 1.1.2020. godine.

2. Novčana paušalna naknade za podmirivanje troškova prehrane radnika - do 5.000,00 kn godišnje

U već spomenutom Mišljenju otklonjene su eventualne dvojbe koje se pojavljuju uz isplatu ove naknade. Naime, iako piše u propisu "5.000,00 kn godišnje" pa bi bilo logično da se to odnosi i na razdoblje od 1.9. do 31.12.2019., odnosno da poslodavac u tom razdoblju može isplatiti 5.000,00 kuna, ipak se svi oni koji poznaju domaću praksu ne mogu ne pitati hoće li u primjeni Porezna uprava tumačiti da to znači da se od stupanja Pravilnika na snagu do 31.12.2019. može isplatiti  samo 1/3 ove naknade jer je do kraja godine ostalo 4 mjeseca.

Ovaj je oprez otklonila sama Porezna uprava koja u Mišljenju ističe da se ova naknada može isplatiti neoporezivo u bilo koje vrijeme i u bilo kojem iznosu do 5.000,00 kn godišnje pa je čak navedeno da poslodavac u 2019. godini može radniku isplatiti naknadu u punom iznosu do 5.000,00 kn.

3. Troškovi prehrane radnika nastali za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca na temelju vjerodostojne dokumentacije - do 12.000,00 kn godišnje, pod uvjetom da računi glase na poslodavca i da su plaćeni bezgotovinski

Za razliku od paušalne naknade, ova naknada mora biti potkrijepljena vjerodostojnom dokumentacijom: račun treba glasiti na poslodavca i treba biti plaćen bezgotovinski. To, dakle, isključuje pokriće troškova prehrane za hranu kupljenu na tržnici jer na tržnici niti izdaju račune niti je plaćanje bezgotovinsko.

4. Troškovi smještaja radnika nastali za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca na temelju vjerodostojne dokumentacije - do visine stvarnih izdataka podmirenih bezgotovinskim putem, a neoporezivi primitak priznaje se za mjesec u kojem je  usluga smještaja obavljena - što znači da bi se naknada isplaćivala mjesečno

Naknada troškova smještaja moguća je na tri načina:

1. Poslodavac ugovara smještaj s pružateljem usluga i podmiruje ih bezgotovinski. Za razdoblje od 1.9.2019. poslodavac pokriva taj trošak u visini stvarnih izdataka.

2. Radnik ugovara smještaj, zaključuje ugovor sa stanodavcem koji mora glasiti na radnika. U trošak koji se može pokriti ulazi samo stanarina za stanovanje, naknada ne uključuje režije bilo koje vrste, kao ni trošak iznajmljivanja bilo čega drugoga osim stana (dakle, ne može, primjerice, garaža). Poslodavac isplaćuje naknadu na račun radniku, a u svojoj poslovnoj dokumentaciji dužan je zadržati kopije vjerodostojne dokumentacije - ugovor o najmu ili račun. Za razdoblje od 1.9.2019. poslodavac pokriva taj trošak u visini stvarnih izdataka.

3. Poslodavac organizira smještaj, osigurava vjerodostojnu dokumentaciju troška smještaja, a radniku se to što koristi smještaj smatra neoporezivim primitkom.

5. Troškovi redovne skrbi djece radnika isplaćene na račun radnika temeljem vjerodostojne dokumentacije ustanova za brigu o djeci - do visine stvarnih izdataka

Ova se naknada isplaćuje u visini stvarnih izdataka za troškove redovne skrbi o djeci radnika u ustanovama za brigu o djeci, prema izdanom računu. Ona ne uključuje troškove dodatnih programa koje inače roditelji posebno plaćaju.

---

"Javni bilježnik nije sud" i što to uopće ovršeniku znači?

Najkreće rečeno: ovršeniku koji ima prebivalište u RH baš ništa!

Osim što bi se neki od njih trebali osjećati prevarenima od strane onih koji su na tome skupljali svoje političke bodove.

Kad račun za ugovorenu uslugu nije plaćen u roku, prvi korak koji mnogi vjerovnici iskoriste za naplatu duga je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

Zbog skupa pravila koja omogućavaju provedbu postupka bez održavanja rasprave i uz mogućnost da se dostava ovršeniku zamijeni objavom na e-oglasnoj ploči, postupak do donošenja rješenja o ovrsi je zaista moguće provesti, a da ovršenik i ne sazna da se on vodi te da o tome dobije spoznaje tek po blokadi računa. Ovršenik u ovom ovršnom postupku svakako nema procesna prava koja bi imao da se postupak vodi pred sudom. Tek nakon ulaganja prigovora postupak prelazi u sudsku nadležnost i dalje se vodi kao parnica u kojoj ovršenik ima sva procesna prava.

Utvrđenja Suda EU

Upravo su se u sudskom postupku vođenom po prigovoru pojavilo pitanje može li se javni bilježnik smatrati sudom pa se o tom pitanju u dva predmeta izjasnio i Europski sud.

Bez ulaženja u sve finese i opširna obrazloženja koja je Europski sud izrazio u svojim odlukama, najkraće rečeno: ne, hrvatski javni bilježnici nisu obuhvaćeni pojmom "sud" u smislu važećih EU uredbi.

Posljedica je da se po rješenju o ovrsi koje donose javni bilježnici ne može tražiti daljnje provođenje tog rješenja u drugim EU članicama jer uredba kojom je uređena provedba pravomoćnih odluka tijela država članica govori o sudu - a javni bilježnik nije sud, kako smo već saznali.

U oba predmeta u kojima je Europski sud izrazio svoje mišljenje radilo se o rješenju o ovrsi donesenom protiv osoba koje imaju prebivalište u drugim članicama EU.

Takve odluke Suda Europske unije, točnije rečeno nedovoljno razumijevanje njihove pravne suštine i dosega imalo je i svoje neželjene posljedice. Nakon njihova donošenja, na hrvatske sudove prispjela je određena količina prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u kojima su ovršenici s prebivalištem / sjedištem u RH iznosili prigovore čija se suština oslanjala na utvrđenje da javni bilježnik nije sud, da to znači da je rješenje donijelo nenadležno tijelo te da je posljedica svega toga nemogućnost nastavka postupka ovrhe.

Neki prvostupanjski sudovi prihvaćali su te argumente te su po prigovoru ovršenika donijeli rješenje kojim su odbacili prijedlog za ovrhu i u cijelosti ukinuli rješenje o ovrsi, u cijelosti zanemarujući da se radi o ovršeniku koji ima sjedište u Republici Hrvatskoj. Tako su pokazali potpuno neznanje o funkcioniranju pravnog sustava RH i EU, što od suda(ca), svemu unatoč, ipak nismo očekivali.

Mnogi su se mediji raspisali o hrabrim sucima koji su stali na stranu potrošača, neki su pisali o nezakonitosti javnobilježničkih rješenja o ovrsi, a na stranicama pojedinih udruga u funkciji političkih ambicija nekih (sada već nekadašnjih) sudaca čak su se pojavili i predlošci s "argumentacijom", koji su trebali pomoći potrošačima da lakše sastave prigovor kojim osporavaju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

Odlučujući o žalbama, takvu su praksu ispravljali drugostupanjski sudovi. U predmetima u kojima ovršenik ima prebivalište / sjedište u RH, drugostupanjski sudovi su ukidali takva rješenja uz obrazloženje da važeći Ovršni zakon propisuje nadležnost javnih bilježnika za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te da javni bilježnici postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom prema ovršeniku koji ima prebivalište / sjedište u RH .

Sve je to, doduše odgodilo ovrhu, ali je veliko pitanje koliko je ta odgoda u interesu ovršenika. Svaki postupak pred sudom samo uvećava troškove koje na koncu opet mora platiti ovršenik.

Žalosno je da mnogi ovršenici te "dobronamjerne" savjete ne sagledavaju u svjetlu "troškove mi je povećala neznalica koja me navodno štitila od države" nego svoj gnjev, i nakon svega, usmjeravaju na nekog drugog.

Mail je službeni način komunikacije

Pojedinim državnim tijelima poslala sam neke prijave i zahtjeve mailom, prije nekoliko mjeseci. Nisu mi odgovorili do dana današnjeg. Istu primjedbu čujem i čitam u različitim komentarima: kao da se prijave i predstavke mailom naprosto ignoriraju.

Propisi nalažu drugačije.

Stručne službe Hrvatskog sabora i Vlade RH, državna tijela, jedinice lokalne (područne) samouprave i pravne osobe koje imaju javne ovlasti u radu s pismenima obavezne su primijeniti Uredbu o uredskom poslovanju.

Uredba na početku daje zakonske definicije pa za pismeno određuje da je to podnesak ili akt, a također razlikuje elektroničke dokumente i elektroničke isprave. Najkraće rečeno elektronički dokument je bilo koja vrsta elektroničkog zapisa koji nema svojstvo elektroničke isprave, a elektronička isprava je dokument koji ima napredni elektronički potpis koji je čini dokumentom.

Pisarnica

Uredsko poslovanje u svim nabrojanim tijelima započinje u pisarnici - centralnom mjestu u kojem se primaju pismena i u kojima se o njima vodi evidencija. To je onaj ured u koji korisnika šalju da preda pismena kojima se obraća nadležnom tijelu: jedan dokument preda na obradu, a na drugom službenik stavljanjem štambilja s oznakom naziva tijela kojem je dokument predan i datumom predaje potvrdi da je dokument predan.

Prijem pismena dostavljenih elektroničkim putem

Uredba isto tako (u članku 13.) propisuje da se pismena mogu dostaviti i elektroničkim putem te da se pismeno dostavljeno elektroničkim putem smatra podnijetim nadležnom tijelu u trenutku kad je zabilježeno na poslužitelju za prijem takvih poruka, a isto tako i da će službenik koji je pismeno primio elektroničkim putem pošiljatelju bez odgode potvrditi primitak pismena. Uredba propisuje i to da se pismena primljena izravno elektroničkim putem i opet bez odgode upisuju u odgovarajućoj elektroničkoj evidenciji pisarnice.

Dakle, svaki podnesak koji je građanin poslao nekom državnom tijelu ili jedinici lokalne samouprave odgovarajuća služba dužna je zaprimiti i pošiljatelja obavijestiti o prijemu.

Elektronički potpis i potvrda o plaćanju pristojbi

Treba znati da podneske u pojedinim postupcima podnositelj mora osobno potpisati. No od kako na osobnim iskaznicama postoji elektronički potpis, svatko tko ima novu osobnu iskaznicu može svaki dokument koji šalje državnoj upravi potpisati osobnim elektroničkim potpisom. Ne treba zaboraviti i to da je u svim onim slučajevima u kojima je pristojbu potrebno platiti uz pismeno potrebno priložiti i potvrdu o plaćanju pristojbi.

Da bi se osigurala potvrda prijema pismena za situaciju u kojoj tijelo kojem je korisnik poslao pismeno nije potvrdilo prijem, treba iskoristiti mogućnosti dostupne u programima za slanje maila. Program koji koristim ima dvije mogućnosti: mogu tražiti potvrdu da je moj mail primljen na server i potvrdu da ga je osoba kojoj sam ga uputila pročitala. Najčešće tražim oboje. U priči s početka su mi potvrdili prijem maila pa eto, imam barem to.

Valjda nije potrebno napominjati da je odgovarajuća služba dužna po takvom podnesku i postupati, odnosno u nekom suvislom roku podnositelju odgovoriti, ali to je već tema za drugi članak.

Nadležna inspekcija

Za primjenu Uredbe o uredskom poslovanju nadležna je upravna inspekcija Ministarstva uprave kojoj treba prijaviti uočene nepravilnosti.

(Pre)Plaćanje odvoza otpada

(Pre)Plaćanje odvoza otpada

Mnogi se vlasnici nekretnina koje ne koriste ili ih koriste samo povremeno već desetljećima pitaju zašto odvoz otpada moraju plaćati i u vrijeme kad ih u toj nekretnini nema, odnosno kad otpad nitko ne predaje. Javna je tajna da u nekim turističkim primorskim mjestima van sezone odvoz nije ni organiziran pa se u svim takvim situacijama postavlja opravdano pitanje zašto ga je onda potrebno plaćati.

Korisnici koji svoje nekretnine redovito koriste isto se tako pitaju zašto moraju plaćati određenu svotu, bez obzira jesu li u nekom razdoblju predali išta ili ništa otpada.

Odgovor je, naravno, u odabranim zakonskim rješenjima.

ZOGO i njegovo stupanje na snagu

Kad je u srpnju 2013. na snagu stupio novi Zakon o održivom gospodarenju otpadom (ZOGO) koji je kao kriterij naplate utvrdio načelo "onečišćivać plaća" te obavezao pružatelje usluge da uslugu naplaćuju prema predanoj količini otpada, mnogi su pomislili kako je konačno došao kraj naplati usluge koju realno ne koriste, i u onoj mjeri u kojoj je zaista i ne koriste.

Međutim, ZOGO je predvidio da će mnogi elementi njegove primjene biti dodatno uređeni uredbom na čije je donošenje ovlastio Vladu RH i zadužio je da tu uredbu donese u roku od godinu dana od dana stupanja ZOGO na snagu. Vladi je trebalo više od 4 godine da Uredbu i donese.

Iako su svi rokovi za usklađenje s novim zakonom odavno prošli, jedan od problema je i to što je ZOGO svojim prijelaznim i završnim odredbama otvorio mogućnost da se odluke donesene po ukinutom Zakonu o otpadu i drugim propisima koji su u to vrijeme bili na snazi primjenjuju sve dok Vlada RH ne donese Uredbu i dok se jedinice lokalne samouprave (JLS) s njom ne usklade - čitaj: u nedogled - pa njegova primjena još uvijek nije zaživjela u cijeloj RH.

Kako nije bilo provedbenog propisa od 2013. pa do prosinca 2017., kad je Uredba RH konačno stupila na snagu, potrošači su se pozivali na načelo “onečiščivać plaća”, a razvila se i sudska praksa. Ona je u nekim slučajevima prihvaćala argument da potrošač nije dužan plaćati uslugu koju nije koristio, a u nekim slučajevima odbijala zahtjeve potrošača s argumentom da je primjena starog sustava koji je omogućavao naplatu po članu kućanstva bez obzira je li usluga pružena, osigurana prijelaznim i završnim odredbama ZOGO-a.

Uredba Vlade RH i minimalna potrošnja

Kad je konačno donesena, Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom je uvela neke nove elemente koje ZOGO uopće ne poznaje: u prvom redu, uvela je pojam "obavezna minimalna potrošnja". Nije jasno kako se u život može provesti zakonsko utvrđenje da će korisnik plaćati uslugu razmjerno količini predanog otpada, kako to nalaže ZOGO, ako mjesečno mora plaćati određeni iznos na ime minimalne potrošnje, predavao otpad ili ne.

Iako je ZOGO također ne poznaje, Uredba je definirala i uvela obavezno uređenje ugovorne kazne: radi se o iznosu koji je korisnik dužan platiti kad je postupio protivno ugovoru (o odvozu otpada).

Ugovor je sklopljen u svakom slučaju

ZOGO utvrđuje da je korisnik dužan koristiti javne usluge na način uređen ZOGO-m, propisima donesenim na temelju  zakona i odlukama JLS ali onda predviđa da se o pružanju usluge sklapa "ugovor" - mada je iz odredbi ZOGO-a jasno da korisnik uopće ne može ni o čemu pregovarati jer ga odgovarajući zakon obavezuje na korištenje usluge, jer sve elemente tog ugovora određuje druga strana i jer je po slovu zakona ugovor sklopljen već samim korištenjem usluge i ako korisnik ne potpiše Izjavu. Ugovorno pravo zasniva se na suglasnoj volji ugovornih strana, a iako se ovdje radi o javnoj usluzi na čije je korištenje korisnik obavezan po zakonu, zakonodavac je izabrao pravnu fikciju da između obveznika i pružatelja usluge nastaje ugovorni odnos.

Korisnik je dužan koristiti uslugu, predavati otpad i plaćati

ZOGO također utvrđuje da je korisnik dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada koji je predao davatelju usluge, a s druge strane Uredba otvara mogućnost JLS i pružatelju usluge da utvrdi "obaveznu minimalnu potrošnju".

Korisnik je obavezan predavati otpad, a ako ga ne predaje pružatelj usluge može mu naplatiti ugovornu kaznu.

Pri tome u tekstu važećih propisa od ZOGO-a do odluka više JLS koje je autorica razmatrala nema nikakvih ograda da se takva odredba neće primijeniti ako korisnik, primjerice, privremeno izbiva iz mjesta svoga prebivališta ili je uložio napor da ne proizvodi otpad (recimo, pripadnik je Zero Waste pokreta). Upravo je suprotno: korisnik je dužan plaćati u svakom slučaju, a ako ne proizvodi otpad još može biti i kažnjen.

Jedini slučaj u kojem korisnik može izbjeći plaćanje je ako se konkretna nekretnina trajno ne koristi, a u tom slučaju to treba ne samo prijaviti nego i dokazati pružatelju usluge. Upravo u ovom dijelu davatelji usluge u različitim JLS dobili su vrlo velike ovlasti da od korisnika traže osobne podatke, a ima i odluka iz kojih slijedi da korisnik može zatražiti prekid plaćanja tek nakon što nekretninu ne koristi 6 mjeseci.

Pravno rješenje problema

Da bi se ova situacija pravno riješila trebalo bi krenuti od osporavanja zakonitosti Uredbe koja uvodi obaveznu minimalnu potrošnju i ugovornu kaznu. Usklađenost sa ZOGOM i Uredbom bi također trebalo sagledati u konkretnim aktima JLS jer mnogi od njih i dalje sadrže elemente određivanja cijene koji nisu u skladu sa ZOGO-m. No, dok zakonitost Uredbe ne bude osporena i eventualne nezakonitosti uklonjene, Uredba i akti koji su na njenom temelju doneseni su na snazi i u primjeni. 

Puno detaljniji prikaz ove materije možete pronaći u stručnom članku Struktura cijene i način obračuna usluge odvoza miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na stranici odvjetnik.muraja.com.