Pa ti radi!
Od jučer su na snazi mjere zabrane napuštanja mjesta
prebivališta i stalnog boravka u RH, objavljene
23.3.2020. u Narodnim novinama, stupile na snagu "danom
donošenja". Nema izlaska iz mjesta prebivališta.
U karanteni smo.
Možda to ne nazivamo tako, ali što je drugo nego karantena
ako trebam ostati kod kuće, ne smijem napuštati mjesto prebivališta, a sudovi,
navodno, rade ali ne primaju stranke, a sa mnom i drugima trebaju komunicirati
elektronički.
Imamo mi i sustav e-komunikacije sa sudovima. Ima već neko vrijeme kako sva pismena koja upućujem na sudove šaljem putem e-komunikacije. Kad
je nastupilo to stanje u kojem jesmo, i sama sam pomislila da nam ništa nije na
putu da i dalje radimo.
Ali, s obzirom da imam neke predmete u kojima su zakazana ročišta postavljam si razna pitanja:
Hoće li ročište uopće biti održano?
Ako će biti održano, kako stići na ročište, s obzirom da se
održava izvan mjesta moga prebivališta? Trebam li propusnicu? Ako je i dobijem, kako ću stići u Zagreb, očito moram imati automobil da bih mogla na ročište. U svakom slučaju, valja se pripremiti i valja na vrijeme znati što će biti s održavanjem ročišta. Istina je, dok me ne obavijeste suprotno, za mene vrijedi da će ročišta biti.
I tako sam se bacila na istraživanje. Jer sudovi me još nisu obavijestili da ročišta neće biti.
e-komunikacija
Podnesak sam u tom predmetu uputila elektronički. Naši
su propisi (čak manje od 30 godina od kako smo svi zajedno počeli koristiti internet!), usklađeni s potrebom elektroničke komunikacije sa sudovima. Na
papiru. U stvarnosti, predam podnesak elektronički, sud mi rješenje pošalje poštom.
Na predavanju o e-komunikaciji su nam rekli da već sama
činjenica da smo sudu podnesak uputili elektronički znači da će sud s nama
dalje komunicirati elektronički. (Naravno da to nigdje ne piše kao obveza suda, a iz
neprovjerenih izvora čujem da sudski činovnici upravo zato što nigdje ne piše
tumače da mogu i dalje slobodno odgovarati papirima.)
Kao zastupnica jedne od stranaka u predmetu imam pravo na
uvid u spis. To znači da mogu otići u pisarnicu i zatražiti da mi daju spis te ga
pregledavati i kopirati do mile volje. E, ali u e-komunikaciji, čak i kod
pismena pored kojih vidim veliku tipku "Preuzmi", dobivam odgovor: "Nemate pravo izvršiti traženu akciju."
A ni malo nije jasno što uopće trebam poduzeti da to pravo steknem.
Pritom,
članak 106.a Zakona o parničnom postupku utvrđuje da sam uvijek dužna podneske podnositi u elektroničkom obliku. A sud meni može
vratiti papir. I može čak i ignorirati moj zahtjev da mi omogući pristup svim
pismenima u elektroničkom obliku. Jer može. Nema sankcije za nemarnu osobu koja
mi to nije omogućila, nema pravnog lijeka koji mogu uložiti da mi nadležno
tijelo omogući elektronički uvid u spis.
No, sad mi je tema ročište.
Gledam na web stranici suda i nalazim - samo obavijest da je zbog posljedica potresa sudska zgrada privremeno neupotrebljiva te da je sud prestao s radom na navedenoj lokaciji. Zaposlenici neka ostanu doma do daljnje obavijesti. U potpisu predsjednik suda.
Ništa o ročištima i njihovom održavanju.
Prije nekoliko dana pročitala sam preporuku Ministra
pravosuđa sudovima radi provođenja mjera zbog koronavirusa. Nisam je detaljno
analizirala pa moram provjeriti što uopće u njoj piše.
Vraćam se na
stranice Ministarstva pravosuđa, pregledavam, nigdje ne nalazim preporuku
Ministra sudovima.
Sjetim se da nam je Hrvatska odvjetnička komora poslala
obavijest o radu sudova, i zaista nalazim obavijesti na stranicama HOK-a. No, realno, iz te obavijesti i dalje ništa
ne mogu zaključiti.
Sudovima je 13. ožujka 2020. upućena preporuka u kojoj piše, citiram:
"2. rasprave i druge radnje koje nisu hitne odgađaju se
na vrijeme od 14 dana".
Što to točno treba značiti, Ministar valjda zna. Jer meni je, do neke mjere, nedokučivo.
Prvo: postoje postupci za koje u propisima piše da su hitni. Pa bi se moglo zaključiti da je
Ministar na njih mislio. Ali, ne, ovdje ne piše "u hitnim postupcima"
nego piše "rasprave i druge radnje
koje nisu hitne". Ne znam na koje je radnje koje nisu hitne Ministar mislio, možda je to sudovima jasno,
ali meni nije. Možda nije hitno donošenje odluke o privremenoj mjeri koju sam jednom
općinskom sudu predložila još u siječnju, a sud je do danas nije riješio?
U svakom slučaju, iz te obavijesti ništa nisam saznala osim
da neki sudovi rade, a neki ne rade. Naravno, svaki je sud o tome trebao obavijest objaviti na
svojim mrežnim stranicama. Ali, neki nisu objavili ništa. Neki su objavili da
se "odgađaju sva ročišta".
Parnični postupak uređen je Zakonom o parničnom postupku
koji sadrži odredbe što se sve treba dogoditi da se ročište zakaže i odgodi. U
prvom redu sud koji vodi postupak treba donijeti rješenje. Jednako kao što
Ministar ne može sudovima ništa narediti, tako ni sudovi ne mogu strankama samo
paušalno objaviti da se odgađaju sva
ročišta. U procesnom smislu to je besmisleno.
Šlag na kraju
A kao šlag na kraju - ili zapravo na početku - čitam mjere
Vlade RH za potporu za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima
Koronavirusom.
Ma, predivno!
Vlada zamišlja da su samo neke djelatnosti pogođene koronavirusom, kao da već ne osjećamo svi
njihove posljedice. Na stranicama posvećenim mjerama nisam pronašla tekst odluke iz kojeg bih mogla jasno pročitati što je Vlada uopće odlučila. Klikala sam okolo-naokolo, vrtila
se u krugu, ponudi mi link Ostale mjere i
potpore - i vrati me na početnu stranicu.
Sve u svemu: svugdje samo
interpretacije. Podnesi zahtjev -
iako nisi još uspio ni saznati na koga se odnosi i što ti je na raspolaganju. Što
se uklapa u način prikaza informacija na cjelokupnoj gov.hr domeni: samo neki prepjevi, a konkretnog teksta i
pozivanja na konkretne odluke - ne nalazim!
Iako, ne znam zašto se nerviram jer već znam da sebe i svoju
odvjetničku djelatnost neću pronaći u ciljanim
skupinama poslodavaca. Na to sam već navikla, država smatra da nama stranke
u tačkama donose novac, a mi sjedimo i ispijamo kave i samo brojimo to što nam
je stranka donijela! A da i ne govorim da mjere
ne uključuju tj. recimo to izravno: ISKLJUČUJU vlasnike, suvlasnike,
osnivače, članove uprave, direktore, prokuriste i sl. uz izuzeće poslodavaca
kod kojih je zaposleno do 10 radnika i vlasnika obrta.
Vlasnike samostalne
djelatnosti ne spominju uopće.
Isto tako, već od prije sve nabrojane osobe, ako im posao propadne, nemaju pravo na naknadu za vrijeme privremene nezaposlenosti i druga prava koja se ostvaruju putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Po mome mišljenju to je diskriminacija. Po mišljenju izvršnih i zakonodavnih tijela, to je sve normalno i u redu. Zaboga, pa moraju spriječiti te neodgovorne ljude koji nisu uspjeli održati svoje poslovanje od toga da se navale na državni proračun. Kad bi se to dogodilo, što bi državne i javne službe, od kuda bi oni dobivali svoje zajamčene plaće?
Eto. Vlada RH smatra da mi ništa nije na putu da normalno
nastavim raditi i u roku plaćati doprinose i poreze, i da mi pomoć države ne
treba.
A pritom njeni službenici svoj posao rade tako da drže monopol na
informacije koje su mi dužni dati, pritom ne mogu ni uvid u spis ostvariti
elektroničkim putem, a sve radnike suda oštećenog u potresu su uputili na
(vjerujem) plaćeni dopust na neodređeno vrijeme… oni će primati plaću dok se, jadni, prisilno odmaraju.
Za mene i
mnoge druge koji su u sličnoj situaciji kao što sam sama: pa, nije važno. Jedan
odvjetnik manje ili više…
