subota, 18. srpnja 2020.

Dokazi i osiguranje dokaza, 4. dio


Ako još niste, pročitajte 1., 2. i 3. dio:
1. dio: https://pravnoslovo.blogspot.com/2020/07/dokazi-i-osiguranje-dokaza-1.html
2. dio: https://pravnoslovo.blogspot.com/2020/07/dokazi-i-osiguranje-dokaza-2.html
3. dio: https://pravnoslovo.blogspot.com/2020/07/dokazi-i-osiguranje-dokaza-3.html

Kako da sami osigurate dokaze

Sljedeći primjer iz prakse nije vezan uz tehnologiju. Stranka tvrdi da je godinama nastupala na sceni te da joj ti nastupi nisu plaćeni. Organizacija u pitanju dužna je voditi evidenciju o tim nastupima. No sam izvođač nema evidenciju nastupa, datuma, vremena, naziva predstava u kojima je nastupala, nijedan podatak koji bi na bilo koji način omogućio da se na temelju njenih navoda uputi zahtjev, u ovom slučaju sudu, da od određene pravne osobe zatraži evidencije za navedene datume, kako bi se utvrdilo je li ta pravna osoba zaista dužna isplatiti autorski honorar za nastupe. Naravno da druga strana o svemu tome ima podatke. Na načelno pitanje "imate li dugovanja prema toj osobi" druga strana odgovara da nema dugovanja.
Na zahtjev suda svaka je osoba dužna odgovoriti. No zahtjeva suda ne može biti jer stranka ne zna što bi tražila. Na nalog suda za podacima za točno određene datume druga strana imala bi obvezu dati sasvim konkretne podatke koji bi onda pokazali je li točan navod o nastupima i neisplaćenim honorarima. Ako podataka nema, stranci preostaje da se pomiri s tim kako nije osigurala ni indicije koje bi omogućile traženje konkretnih dokaza u sudskom postupku.
U konkretnom slučaju, stranka nije učinila dovoljno kako bi osigurala evidenciju na temelju koje uopće zna koliko je njeno potraživanje, a onda i koji je temelj tog potraživanja. Bez evidencije i jasne slike o potraživanju i njegovom temelju ništa dalje nije moguće.
U istoj ovoj situaciji stranka može osigurati svoje dokaze i iskazima svjedoka, i opet pod pretpostavkom da vodi evidenciju o tome tko može posvjedočiti da je nekog datuma ona nastupala. A svjedok može posvjedočiti ako je gledao nastup, a ako je ispratio osobu koja je nastupala do ulaza u kazalište, ako ju je prevezao od kazališta kući, to svjedočenje može biti indicija da je stranka bila u kazalištu te noći.

Ugovor, potvrda ili bilo koji drugi trag na papiru

Iako se ugovor može zaključiti i usmeno, najviše zbog poreznih propisa i svih pravila koje moraju pratiti pravne osobe, nekad se čini da su mogućnosti za neformalno zaključivanje poslova sve manje. Unatoč tome, u praksi su brojne situacije u kojima stranke – jednako pravne kao i fizičke osobe – nisu poduzele ni one najjednostavnije mjere koje mogu osigurati podatke i dokaze neophodne za pokretanje odgovarajućih postupaka.
U praksi sam se susrela sa situacijama da su fizičke osobe posudile priličnu svotu novca, a da pritom nisu od druge strane zatražile nikakvu priznanicu da je novac posuđen. Obično se radi o prijateljima, članovima obitelji, ljudima od povjerenja.
No to ponašanje nije ograničeno na fizičke osobe. I u pravnim osobama rade ljudi koji znaju zanemariti sve evidencije (prema načelu čemu formaliziranje?) i svu papirologiju pa ne osigurati, primjerice, dokaze da je serviser odnio dio stroja, da je neka osoba napravila štetu na određenom predmetu i slično.
Ljudi često računaju na poštenje i integritet osobe kojoj su posudili. Čak da zanemarimo i to da su neki tek u takvoj situaciji saznali da neki od članova obitelji ili prijatelji između njih i novca biraju novac, život se mijenja iz minute u minutu. Ako je činjenica da je posudila novac poznata samo osobi od povjerenja, a njoj se nešto dogodi, - onaj koji je posudio ne može nikako dokazati da je novac zaista posuđen. To dalje znači da ne može tražiti da se posuđena svota isplati, primjerice iz nasljedstva.
Zaista nema razloga, pa i kad, recimo, novac posuđujete najboljem prijatelju ili članu obitelji, da ta osoba ne potpiše da je novac posudila. Tko se uvrijedi na to da treba potpisati da je od vas  posudio novac, zapravo je pokazao da mu novac i ne treba posuditi. Isto se odnosi i na različite pokretne stvari. Urezalo mi se u sjećanje kad mi je prijatelj rekao "što meni vrijedi što znam da je to moja knjiga, kad on tvrdi da nije?".
Za sve ove situacije dovoljan je komad papira na kojem će najjednostavnije biti napisano: "posudio knjigu tu-i-tu od tog-i-tog" ili "posudio iznos od toliko-i-toliko kuna dana tog-i-tog, obvezujem se vratiti u tom-i-tom roku" - naravno, uz datum i potpis osobe koja je posudila.

Osiguranje iskaza svjedoka

Ne treba zaboraviti na prikupljanje potrebnih podataka kad se neka situacija odigrala pred očima više ljudi. Prikupljanje podataka svjedoka koji su je vidjeli obvezni je dio za osiguranje mogućnosti da se određenog svjedoka pozove na svjedočenje pred nadležnim tijelima. U pravilu su ljudi najviše spremni prihvatiti ideju da moraju na sud upravo u tom istom trenutku, kad se događaj odigrao pred njihovim očima pa je to ujedno i pravi trenutak za dogovor za svjedočenje.
Ako prisutne u tom trenutku upitate za ime, prezime i podatke za kontakt (adresa prebivališta, telefon), nećete morati objavljivati oglase tipa "pozivam sve koji su ovu situaciju vidjeli da mi se jave". Nekad je to neophodno jer ljudi zbog stresa pojedine situacije ne obrate pozornost na svjedoke, no ako ste na takvu mogućnost pripremljeni, veće su šanse da na licu mjesta u pravom trenutku prikupite podatke. Isto tako, puno mi se puta dogodilo da mi stranka kaže da je nekom događaju svjedočila osoba kojoj ne znaju ni ime i prezime, a još manje kako je pronaći.
Tako se i opet pokazuje da je najvažniji ljudski faktor i svijest da za pojedine situacije dokaze, ili barem indicije, treba osigurati u pravom trenutku jer se i na dokaze može primijeniti ona narodna željezo se kuje dok je vruće.

Zaštita osobnih podataka

Već mi se dogodilo u raznim situacijama u kojima sam tražila osobne podatke, primjerice, blagajnice koja me prevarila u trgovini, da se ta osoba poziva na Opću uredbu o zaštiti podataka po kojoj, kao, svoje osobne podatke nije dužna staviti na raspolaganje.
U prvom redu, odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka i pripadnih propisa odnose se na prikupljanje i obradu organiziranog skupa podataka koji je u pravilu usmjeren na formiranje zbirke podataka koja će služiti u neke svrhe. 
Ništa od toga, pa ni sama Uredba, ne odnosi se na fizičke osobe koje u nekoj situaciji na javnoj površini snimaju događaj radi osiguranja dokaza ili pribavljaju osobne podatke od osoba koje su im nešto učinile. Upravo je suprotno: ako je osoba povrijedila nečije pravo, ona bi morala dati podatke. Ako nije za to raspoložena, uvijek možete pozvati i policiju koja ima pune ovlasti od svakoga tražiti osobne podatke.
Zapravo, pozivanje na GDPR je način da oni kojima je potpuno jasno da su napravili nešto što im ne služi na čas zbune drugoga i onemoguće ga u tome da osigura dokaz da se to i dogodilo.
Ne dajte se zbuniti!
Ako ste od koga zatražili osobne podatke sa svrhom osiguravanja dokaza, on vam ih je dao dobrovoljno, no pri tome ih trebate koristiti samo za tu svrhu za koju ste ih dobili: dakle, za dokazivanje što se dogodilo u pojedinom postupku.

u
Oznake: , ,

Dokazi i osiguranje dokaza, 3. dio


Osiguranje dokaza u svakodnevnom životu


Osiguranje dokaza kao logički pojam zapravo označava sve one situacije u kojima je neophodno osigurati dokaz o postojanju određene činjenice pa je potrebno i u svakodnevnom životu, svakoj osobi koja razmišlja o mogućim pravnim posljedicama pojedinih situacija. U mnogim situacijama upravo od toga je li osiguran dokaz zavisi hoće li osoba uopće moći ostvariti svoja prava.

Elektronika i sve njene čari


Osoba koja želi ostvariti svoja prava u prvom redu treba voditi računa o tome da se dovede u situaciju u kojoj raspolaže dokazima. Jer ono što je prepušteno drugoj strani, strani prema kojoj je zahtjev uperen, jako je teško, a često i nemoguće ishoditi.

Audio snimka razgovora

Primjerice, pružatelji usluga pozivaju korisnike da pozivom službe za korisnike ulože prigovor na račun. Razgovori sa službom za korisnike u pravilu se snimaju, a korisnik to doznaje na početku razgovora jer ga pružatelj usluge o tome na početku razgovora mora obavijestiti. I tako korisnik nazove, razgovara sa službom za korisnike, uloži prigovor, agent službe daje mu određena obećanja ili, čak, tvrdi da je problem riješen. Korisnik pritom ne dobiva potvrdu da je uložio prigovor. U slučaju spora zbog neplaćenog računa to znači da korisnik ne može dokazati da je prigovor uložen. Ako je čuo da se razgovor snima, korisnik je u uvjerenju da pružatelj usluge ima i snimku.
U sporovima oko neplaćenih računa često se čuje tvrdnja da druga strana raspolaže svim potrebnim podacima, pa i podatkom da je korisnik uložio prigovor. No što to tuženome znači ako nema načina dokazati da druga strana zaista raspolaže određenim podacima? U teoriji, pružatelj usluge ima načina utvrditi je li korisnik zvao, osobito ako snima sve razgovore. No snimke se čuvaju određeno (kratko) vrijeme čiju dužinu određuje onaj tko snima pa se pružatelj usluge u odgovarajućem postupku u svakom trenutku može pozvati na to da snimka više ne postoji. S obzirom na to da korisnik nema pisanu potvrdu, on ne može dokazati da je prigovarao na račun.
U novije vrijeme prigovori se mogu ulagati i elektroničkim porukama no sustav koji put i ne isporuči potvrdu da je poruku druga strana primila. Dakle, ako je druga strana potvrdila primitak poruke s prigovorom, tek to osigurava dokaz da je prigovor uložen.
Treba imati na umu da pružatelj usluge općim uvjetima poslovanja u pravilu utvrđuje rok u kojem se može prigovarati na račun. A što ako problem u roku nije riješen i ako nema dokaza da je riješen? Tko želi dokazati da je uložio prigovor mora imati potvrdu da je u roku uputio prigovor. To znači da prigovor mora uputiti preporučenom pošiljkom, s povratnicom. Jedino tako je dokaz o upućenom prigovoru u njegovim rukama.

Druge dimenzije audio snimanja razgovora

Druga dimenzija audio snimanja razgovora odnosi se na situacije u kojima se neki ljudi odlučuju snimati razgovore koje vode mobitelom, za to postoje odgovarajuće aplikacije.
Tko se odlučio na snimanje razgovora taj mora drugoj strani na početku razgovora napomenuti da se razgovor snima. Tko ne upozori drugoga da se razgovor snima, a ipak ga snimi, počinio je kazneno djelo neovlaštenog zvučnog snimanja koje je prema članku 143. Kaznenog zakona kažnjivo kaznom zatvora do 3 godine. Istom kaznom kaznit će se i osoba koja neovlašteno snimljene riječi uporabi ili učini dostupnim trećoj osobi.

Promjena stanja na webu

Različite potrebe sve češće se zadovoljavaju korištenjem tehnologija koje korisniku ne samo da ne daju, nego često čak i uništavaju dokaze / indicije. Primjerice, mrežne stranice u nekom trenutku prikazuju određeni sadržaj, recimo traže suglasnost za kolačiće. Onog trenutka kad korisnik da suglasnost, stranica se mijenja. U teoriji, istim tim postavkama može se pristupiti na drugačiji način, no nije rijetka pojava da drugačiji put pristupa istom sadržaju (drugi link) pokaže da se uopće ne radi o istom sadržaju. Također, stanje mrežne stranice može se promijeniti u hipu, jednostavnim učitavanjem novog sadržaja odnosno obnavljanjem (refresh) stranice.
Da je na nekoj stranici postojao određeni sadržaj može se dokazivati slikom ekrana i onda kad tog sadržaja na stranicama više nema. Sama slika ekrana je tijelu koje vodi postupak u najmanju ruku indicija koja ukazuje na to da je određeni sadržaj vjerojatno bio na ekranu u trenutku kad je slika ekrana snimljena. Čak i ako tijelo koje vodi postupak na temelju slike ekrana ne može smatrati kako je dokazano da je određeni sadržaj bio prikazan, slika ekrana onome tko je predlaže kao dokaz olakšava oblikovanje zahtjeva da se od protivne strane zatraži sasvim konkretan podatak. Pritom, postoji neprofitna knjižnica koja pohranjuje snimke mrežnih stranica pa se pojedini sadržaji mogu tražiti i u arhivi.
Za razliku od toga, jednom kad nema ni slike ekrana, sve ostaje na tvrdnjama koje onaj tko ih iznosi često ne može ni oblikovati / opisati, a kamoli dokazati.

Ponešto se može i fotografirati

Ne treba zaboraviti ni na mogućnosti suvremenih tehnologija koje danas malo tko ne nosi sa sobom. Zapis o pojedinim situacijama moguće je jednostavno osigurati fotografiranjem, pa i videozapisom. Pritom treba voditi računa o tome da svatko ima pravo snimiti svaki događaj na javnoj površini, iako se mnogi danas spremno pozivaju na zaštitu osobnih podataka.
No zaštita podataka zamišljena je i uređuje one situacije u kojima se radi baza podataka radi neke vrste obrade: slanja maila i slično. Osobni podaci osoba koje obavljaju službene dužnosti nisu zaštićeni u situacijama u kojima se radi o javnoj površini na kojoj se nešto događa. Isto tako Opća uredba o zaštiti podataka ne štititi identitet osoba u radnom odnosu kod pružatelja usluge u situaciji u kojoj nas je ta osoba, primjerice, prevarila naplatom cijene po kilogramu za 3x skuplji proizvod. Svaka od osoba s kojom komuniciramo u trgovinama, servisima i slično je za nas predstavnik svoga poslodavca i na naš zahtjev nam je dužna dati svoje osobne podatke kako bismo znali tko nam je dao informaciju ili koga trebamo prijaviti za neprimjereno ponašanje.
u
Oznake: , ,

Dokazi i osiguranje dokaza, 2. dio



Osiguranje dokaza koje provode službena tijela


Protek vremena i promjena situacije mogu utjecati na dokaze pa je potrebno utvrditi njihovo stanje dok se situacija još nije promijenila. Tko želi osiguranje dokaza do kojeg ne može doći bez pomoći nadležnih tijela može se obratiti sudu ili drugom tijelu koje vodi postupak jer osiguranje dokaza poznaju parnični, upravni i kazneni postupak. Na obrazloženi prijedlog osobe koja traži osiguranje dokaza u svakom od takvih postupaka provest će ga nadležno tijelo.


Ako postoji sumnja na počinjenje kaznenog djela, dovoljno je prijaviti policiji koja će po prijavi izaći na naznačeno mjesto, provjeriti situaciju i o tome što je obavljanjem tih radnji saznala sačiniti zapisnik.

No ako se radi o građanskim stvarima, u situacijama u kojima policija neće intervenirati, osiguranje dokaza može se tražiti u sudskom postupku, recimo u parnici, ali se za osiguranje dokaza može voditi i poseban postupak u kojem će se samo osiguravati dokazi.

U takvom posebnom postupku sud može obaviti različite radnje kojima je cilj utvrditi stanje stvari pa može, primjerice, izaći na očevid[1], zatražiti od protivne stranke da dostavi određene dokumente i podatke, pozvati neku osobu da pred sudom da iskaz i opiše što je vidjela, i slično. Sve navedeno vrijedi i za upravni postupak - odnosno, za postupak koji vode tijela državne ili lokalne uprave.

 Nastavak u 3. i 4. dijelu:
3. dio: https://pravnoslovo.blogspot.com/2020/07/dokazi-i-osiguranje-dokaza-3.html
4. dio: https://pravnoslovo.blogspot.com/2020/07/dokazi-i-osiguranje-dokaza-4.html


[1] Očevid je postupak koji nadležno tijelo provodi tako da izađe na mjesto događanja i zapisnički zabilježi pažanja ili izjave svjedoka / vještaka o opažanjima..
u
Oznake: ,

Dokazi i osiguranje dokaza, 1. dio


Uz sve pravne odnose i postupke neizostavno se vežu pojmovi dokaza i dokazivanja. Dokazi su izvor saznanja o činjenicama, dokazi potvrđuju - dokazuju - postojanje činjenica.

Pojam dokaza i dokazivanja

Dokaz je činjenica ili argument koji potvrđuje istinu u vezi s nekom drugom činjenicom, a riječ se koristi i za proces prosudbe čega; test. U pravu je dokaz izvor saznanja o činjenicama koje se u postupku utvrđuju. Dokaz može biti bilo što na temelju čega se zna da činjenica postoji.
Dokazivanje je postupak u kojem tijelo koje vodi postupak saznaje o postojanju dokaza, postupak kojim se utvrđuju / izvode dokazi, odnosno provedba radnji koje trebaju dovesti do toga da se pojedini dokazi utvrde. Primjerice, kad nadležno tijelo provodi dokazni postupak saslušanjem svjedoka, to znači da se ono što je svjedok rekao (iskazao) zapisuje. Zapisnik koji je nadležno tijelo sastavilo prilikom saslušanja svjedoka potvrđuje da je proveden dokazni postupak, a u isto vrijeme tekst zapisnika je i dokaz o saznanjima koja je svjedok iskazao o pojedinim činjenicama.
Pravnici često govore o tome da se u postupku dokazivanja utvrđuju pravno relevantne činjenice. To znači da se utvrđuju samo one činjenice koje utječu na odnos o kojem se radi, odnosno o kojem se vodi spor. Jer uz svaki odnos i spor pojavljuju se i činjenice koje strankama mogu biti važne, ali nemaju nikakav utjecaj na pravni odnos o kojem je riječ u postupku.
Indicije su činjenice koje samo posredno upućuju na to da postoje neke druge činjenice i na temelju kojih će se tek primjenom pravila iskustva biti moguće zaključiti o postojanju činjenica uz čije postojanje se izravno veže nastupanje pravne posljedice. Možda najbolja ilustracija zaključivanja na temelju indicija skriva se u narodnoj izreci gdje ima dima, ima i vatre. Dakle, vatra se ne vidi, ali se vidi dim. Iskustvo govori da dim ne nastaje sam od sebe, nego da je uvijek posljedica gorenja. Tako se iz indicije da je bilo zadimljeno može doći do zaključka da negdje gori ili da je gorjelo.
Dokazati znači činjenicama utvrditi istinitost, izvesti dokaz iz činjenica i njihovih veza. Imenica dokaz izvedena je iz staroslavenske riječi kazati, a iz nje je nastao i glagol dokazati.
Teret dokaza je dužnost stranke da dokaže neku činjenicu. Na kome je teret dokaza utvrđuje se na temelju zakona. Postupak se pokreće na zahtjev osobe koja želi ostvariti neko pravo ili osobe koja izvršava dužnost, što se odnosi na sve službene osobe kojima je posao da pokreću odgovarajuće postupke, primjerice državno odvjetništvo. Teret dokaza je u pravilu na onome tko pokreće postupak. Istovremeno s podnošenjem prijedloga za provedbu postupka (tužbe, prijave, optužnice i slično) osoba koja pokreće postupak mora predložiti dokaze kojima dokazuje tvrdnje koje je u tom prijedlogu iznijela, a u postupku iznesene tvrdnje mora i dokazati.
U pojedinim postupcima teret dokaza može biti i na drugoj strani - osobi protiv koje se pokreće postupak. Primjerice, na temelju članka 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN, br. 85/08 i 112/12) osoba koja tvrdi da je povrijeđeno njeno pravo na jednako postupanje dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije je na protivnoj stranci. Ako stranka na kojoj je teret dokaza nije u postupku dokazala postojanje činjenice na koju se poziva, smatra da činjenica ne postoji - a to onda, naravno, utječe i na odluku. 


Nastavak u 2., 3. i 4. dijelu:

u
Oznake: , , ,
Pretplati se na: Postovi (Atom)