Ne vjeruj danajcima (osobito) kad darove nose

Nizom izmjena poreznih propisa od 1.12.2018. godine počelo je povećanje broja neoporezivih naknada. 

Uz prigodnu nagradu do 2.500 kn godišnje i dar u naravi do 600 kn godišnje od 1. prosinca 2018. poslodavac bez obračuna poreza može radniku isplatiti naknadu za radne rezultate, do visine od 5.000 kuna godišnje. U vrijeme kad je izmjenom Pravilnika o porezu na dohodak uvedena ta naknada Vlada RH govorila je o tome kako se poslodavci žale da ne mogu nagraditi dobre radnike pa je uvođenje te naknade obrazlagano kao prvi korak u pravom smjeru, u kojem će isplate radniku za poslodavca i radnika, koji je stvarni porezni obveznik, biti manje skupe.

Niz se nastavio ove godine: od 1. rujna 2019. uveden je niz neoporezivih naknada: naknada za prehranu do 5.000 kn godišnje, naknada za prehranu po ispostavljenim računima do 12.000 kn godišnje, nadoknada troškova stanovanja prema stvarno isplaćenom iznosu, nadoknada troška smještaja djeteta u ustanovu za predškolski odgoj, naknada za podmirivanje troškova ugostiteljskih usluga do 2.500 kn godišnje.

I tako su hrvatski porezni obveznici pomislili da je Vlada konačno čula koliko im je teško jer su pritisnuti svim mogućim davanjima i da im Vlada konačno izlazi u susret rasterećenjem od obveza poreza i doprinosa.

No vijest koju je 12. studenog 2019. objavio Faktograf jasnije govori o tome što je Vlada zapravo naumila.

Naime, u toj se vijesti tvrdi da je Ministarstvo financija zatražilo da se u izračun prosječne mjesečne isplaćene bruto i neto plaće uključe i isplaćene neoporezive naknade.

Kakve će to posljedice imati?

E, pa, prvo treba znati da je isplaćena neto plaća u pravnim osobama u RH polazna veličina za utvrđivanje iznosa mjesečne osnovice za obveze koje utvrđuju obveznici doprinosa za svoje osobno osiguranje.

Koeficijenti utvrđuju osnovicu za obavezna osiguranja raznih kategorija osiguranika: obrtnici, slobodna zanimanja, osiguranici upisani u upisnik poljoprivrednika, članova uprave trgovačkih društava, likvidatore i upravitelje zadruga itd. To su oni doprinosi koji zapravo ne zavise od toga je li osiguranik zaradio taj iznos ili nije - on ih mora platiti kako god, imao prihod i poslovanje ili ne imao.

Koeficijent je utvrđen Zakonom o doprinosima, a Naredbom o iznosima osnovice za obračun doprinosa za obvezna osiguranja (ovdje je Naredba za 2019. godinu) ministar financija na temelju prosječno isplaćene neto plaće utvrđuje koji su konkretni iznosi u pitanju.

S obzirom da nema nikakve sumnje da su poslodavci, pa i obrtnici i slobodna zanimanja, do sada iskoristili neke od ovih mogućnosti i da su isplate neoporezivih iznosa povećane, slijedi da će se iznos prosječne isplaćene plaće u RH povećati. Od tako povećanog iznosa će plaćati veće doprinose svi oni koji imaju obvezu za obračun doprinosa na temelju koeficijenta koji se množi s prosječno isplaćenom plaćom u RH.

Drugačije rečeno: kad poreznim obveznicima određuje visinu primitaka od kojih se obračunavaju davanja, država nema nikakav problem slijediti prosjek države: koeficijent se izračunava za sve kategorije osiguranika koristeći veličinu utvrđenu na temelju isplata u PRAVNIM osobama. A pravne osobe u pravilu nemaju obvezu za isplatu plaće vezane koeficijentom. Plaća se slobodno ugovara, jedino ne može biti manja od minimalne plaće. To znači da poslodavcima u pravnim osobama (osim članovima uprava) promjena metodologije neće pogoršati situaciju jer radnicima plaću isplaćuju prema ugovorenom iznosu. 

No zato za sve one koji imaju takav model poslovanja u kojem država diktira koliko trebaju platiti i u kojem iznos doprinosa zapravo ne zavisi od toga jesu li im prihodi dovoljno veliki da taj iznos zaista i plate, dolaze još crnji dani od ovih koji su iza nas.

Dakle: ne radi se tu samo o tome da će plaće izgledati veće. 

Radi se o tome da će uključivanjem neoporezivih naknada u izračun prosječne mjesečne isplaćene bruto i neto plaće - a to bi trebalo biti od 1.1.2020. - za obrtnike, slobodna zanimanja, članove uprave u trgovačkim društvima i sve one čije su obveze određene putem koeficijenata porasti davanja za doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. 

Tko preživi ovaj udar pričat će o tome kako je vlast uspješno jednom rukom stvorila privid da izlazi u susret poreznim obveznicima, a zapravo je stvarala preduvjete da drugu ruku zavuče duboko u džep najmanjih poreznih obveznika, onih koji se već dugi niz godina bore da nasmažu dovoljno da poplaćaju sve što od njih država traži.