Porezna uprava RH organizirala je nagradnu igru „Svaki račun se
računa!“. Ideja je na prvi pogled odlična: uzmete račun, prijavite ga i
sudjelujete u izvlačenju vrijednih nagrada. Nagradni fond je 120.000 eura, a
tijekom šest mjesečnih kola dijeli se ukupno 42 nagrade. U svakom kolu prva
nagrada je 10.000 eura na kartici, druga 5.000, a još pet dobitnika dobiva po
1.000 eura.
Cilj je također vrijedan podrške. Prema članku 1. Pravila
nagradne igre, nagradna igra priređuje se „s ciljem promidžbe postupka
fiskalizacije, izdavanja i uzimanja računa u krajnjoj potrošnji“.
Problem za jednu skupinu građana RH nastaje kada pokušaju
sudjelovati.
Prema članku 4. Pravila, pravo sudjelovanja imaju sve punoljetne
fizičke osobe s prebivalištem ili boravištem u Republici Hrvatskoj, osim
zaposlenika priređivača i osoba izravno uključenih u pripremu i provedbu igre.
Međutim, već članak 7. krug stvarnih sudionika bitno sužava: sudionikom se
smatra osoba koja je putem aplikacije mPorezna prihvatila Pravila i
prijavila najmanje jedan račun.
Drugog načina nisam pronašla, a iz Pravila slijedi da ga i nema.
Račun se može skenirati očitavanjem QR koda, a ako to nije
moguće, podaci s računa mogu se unijeti ručno. Dakle, sama kamera pametnog
telefona nije nužna: JIR odnosno ZKI, datum i vrijeme izdavanja te iznos računa
moguće je jednostavno prepisati. Ali i taj ručni unos mora se obaviti u
mobilnoj aplikaciji.
Provjerila sam može li se u nagradnoj igri sudjelovati putem
mrežnog sučelja mPorezne. U polje za pretraživanje upisala sam „nagradna“.
Rezultat je bio:
„Vaš upit ne vraća niti jedan rezultat. Molimo pokušajte ponovno.“
Dakle, građanin može imati računalo, pristup internetu i osobnu
iskaznicu s čipom / vjerodajnicu kojom se prijavljuje u sustav državnih
elektroničkih usluga, ali to mu ne omogućuje sudjelovanje u nagradnoj igri. Za
to mu treba pametni telefon i aplikacija mPorezna.
A što je s građanima koji nemaju pametni telefon?
Pitanje nije beznačajno jer Porezna uprava nije privatno
trgovačko društvo koje je organiziralo promotivnu akciju za korisnike svoje
aplikacije. Priređivač nagradne igre je Ministarstvo financija, Porezna
uprava, a prema samim Pravilima pravo sudjelovanja načelno imaju sve
punoljetne fizičke osobe s prebivalištem ili boravištem u Hrvatskoj.
Međutim, stvarno mogu sudjelovati samo one koje raspolažu
odgovarajućim mobilnim uređajem i mogu se koristiti aplikacijom mPorezna.
Koliko je građana time isključeno?
Na to pitanje nije jednostavno odgovoriti ni na temelju službenih
statistika.
Državni zavod za statistiku proveo je 2025. istraživanje o primjeni
informacijskih i komunikacijskih tehnologija u kućanstvima i kod pojedinaca.
Podaci pokazuju izrazitu povezanost korištenja interneta s dobi. Internetom se
koristi gotovo cjelokupna populacija u mlađim dobnim skupinama: oko 99 % osoba
od 16 do 24 i od 25 do 34 godine te oko 97 % osoba od 35 do 44 godine. Nakon
toga udio postupno pada: na oko 94 % u skupini 45–54, na oko 79 % u skupini
55–64 i samo oko 54 % među osobama od 65 do 74 godine. DZS i sam
zaključuje da broj korisnika interneta opada proporcionalno njihovoj dobi.
Još je zanimljivije ono čega u statistici nema.
DZS-ovo istraživanje obuhvatilo je osobe od 16 do 74 godine.
Osobe od 75 godina nadalje uopće nisu promatrana jedinica tog istraživanja.
Drugim riječima, upravo za dio stanovništva za koji se može
očekivati još manja digitalna uključenost podatke iz tog istraživanja jednostavno
nema.
HAKOM je 2023. proveo istraživanje „Korištenje
i zadovoljstvo internetskim uslugama“. Ono pokazuje da se 95 % ispitanika
na internet spaja pametnim telefonom. Na prvi pogled vrlo visok postotak. Ali
metodologija je presudna: istraživanje je provedeno samo među građanima od
18 do 65 godina koji u kućanstvu već imaju fiksni i/ili mobilni internet, i
to online anketom. HAKOM sam uzorak opisuje kao nacionalno reprezentativan
uzorak online populacije.
Dakle, tih 95 % ne znači da 95 % hrvatskih građana ima pametni
telefon. Znači da ga za pristup internetu koristi 95 % ispitanika iz populacije
koja je već unaprijed digitalno uključena, mlađa od 66 godina i obuhvaćena
istraživanjem provedenim još 2023. godine.
Ne znamo, dakle, točno koliko punoljetnih građana Hrvatske danas
nema pametni telefon.
Ali znamo da ih ima.
Nemati smartphone nije isto što i ne znati ga koristiti
Kada se govori o digitalnoj isključenosti, vrlo je lako problem
svesti na digitalnu nepismenost starijih ljudi. To je samo dio problema.
Pametni telefon košta. Potrebno ga je kupiti i održavati, a za
korištenje njegovih mrežnih funkcija potreban je pristup internetu koji također
treba platiti.
Netko možda ima običan mobilni telefon koji mu sasvim dobro služi
za pozive i SMS poruke. Netko nema potrebu kupovati novi uređaj. Netko ne želi
instalirati aplikacije. Netko se internetom koristi na računalu, ali ne i na
telefonu. A nekome je smartphone jednostavno preskup.
Upravo je posljednja skupina posebno problematična.
Osobe slabijega imovnog stanja ne moraju biti digitalno
nepismene. Mogu sasvim dobro znati koristiti smartphone, a da ga jednostavno ne
mogu priuštiti. One zbog toga ne mogu ni pokušati osvojiti 1.000, 5.000 ili
10.000 eura.
Drugim riječima, upravo ljudima kojima bi takva nagrada mogla
predstavljati najveću materijalnu razliku država nije omogućila ravnopravan
pristup izvlačenju ako nemaju uređaj koji je ona izabrala kao jedini kanal
sudjelovanja.
Je li smartphone doista nužan?
Svrha nagradne igre nije promocija aplikacije mPorezna. Prema
članku 1. Pravila svrha je promidžba fiskalizacije te izdavanja i uzimanja
računa.
Za ostvarenje tog cilja očito nije potrebno imati smartphone.
To potvrđuju i sama Pravila: kada QR kod nije moguće skenirati,
dopušten je ručni unos podataka s računa.
Ako građanin može ručno unijeti JIR ili ZKI, datum, vrijeme i
iznos računa na zaslonu pametnog telefona, teško je shvatiti zašto iste podatke
ne bi mogao unijeti putem mrežnog sučelja na računalu.
Omogućavanje dodatnog načina prijave ne bi oduzelo ništa
korisnicima mobilne aplikacije. Tko želi, mogao bi račun skenirati telefonom za
nekoliko sekundi. Ali građanin koji nema smartphone mogao bi isti račun
prijaviti putem računala.
Cilj nagradne igre bio bi potpuno isti. Krug građana koji mogu
sudjelovati bio bi veći - i, što je najvažnije: nitko ne bi unaprijed bio isključen od mogućnosti sudjelovanja.
I pitanje diskriminacije
Zakon o
suzbijanju diskriminacije poznaje pojam neizravne diskriminacije: naizgled
neutralna odredba, kriterij ili praksa može biti diskriminatorna ako osobe zbog
neke od zakonom zaštićenih osnova stavlja ili bi mogla staviti u nepovoljniji
položaj, osim ako se takvo postupanje može objektivno opravdati legitimnim
ciljem, a sredstva za njegovo postizanje primjerena su i nužna.
Dob je jedna od zaštićenih osnova.
Bez daljnjih podataka ne tvrdim da je ova nagradna igra
diskriminatorna prema starijim osobama. Ali službeni podaci DZS-a pokazuju
upravo ono zbog čega se to pitanje mora postaviti: korištenje interneta
izrazito opada s dobi, a već se među osobama od 65 do 74 godine internetom
koristi tek nešto više od polovice ispitanika. Osobe starije od 74 godine
istraživanje čak ni ne obuhvaća.
Kada državno tijelo u takvim okolnostima organizira nagradnu igru
za građane i kao jedini način sudjelovanja odredi mobilnu aplikaciju,
sasvim je legitimno pitati stavlja li takav naizgled neutralan uvjet starije
građane u posebno nepovoljan položaj — i postoji li za to objektivno
opravdanje.
Posebno zato što se odmah vidi jednostavno, manje isključujuće
rješenje: omogućiti prijavu i putem mrežnog sučelja.
Svaki račun se računa. Samo se ne računa svaki građanin.
Digitalizacija bi građanima trebala otvarati dodatne
mogućnosti, a ne zatvarati postojeće.
Mobilna aplikacija mPorezna izvrstan je dodatni kanal za onoga
tko je želi i može koristiti. Problem nastaje kada država od dodatnog kanala
napravi jedini kanal i time pristup onome što nudi građanima uvjetuje
posjedovanjem privatnog uređaja određene vrste.
Ne znamo koliko je građana ovom odlukom isključeno. Službene statistike
koje imamo nisu dovoljne da bismo taj broj pouzdano izračunali.
Ali ne moramo znati točan broj da bismo vidjeli problem.
Građanin bez pametnog telefona može uredno uzeti fiskalizirani
račun. Može time pridonijeti upravo onom cilju koji Porezna uprava navodi kao
svrhu nagradne igre. Može imati računalo i pristup internetu. Može biti porezni
obveznik. Može biti evidentiran u Registru poreznih obveznika.
Samo ne može sudjelovati u nagradnoj igri.
Njegov račun se računa. On
se, očito, ne računa.
