Onečišćivać NE plaća, plaćaju oni koji ne proizvode otpad
U Velikoj Gorici do 15.1.
2020. otvoreno je savjetovanje s javnošću o Nacrtu Odluke oodrživom gospodarenju otpadom. Dio je to usklađivanja sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (ZOGO) i Uredbom o održivom gospodarenju otpadom Vlade RH.
Problema i neusklađenosti
Nacrta Odluke sa ZOGO-m je toliko da ih nije moguće pobrojati sve u ovom
kratkom osvrtu. Ukupno gledajući najveći je problem ovog Nacrta Odluke i Općih
uvjeta što korisnik, bio fizička ili pravna osoba, mora plaćati imao otpada ili
ne imao te što ni na koji način ne motivira korisnike na
smanjenje količine otpada. Također, iz predloženih rješenja slijedi da će
relativno najviše plaćati oni koji imaju najmanje otpada. Jedno s drugim, moglo
bi se reći da će Odluka, usvoji li se ovaj Nacrt, zapravo promovirati načelo
"onečišćivać NE plaća, plaćaju oni koji ne proizvode otpad".
Najveću promjenu u odnosu na
dosadašnji način obračuna trebalo je donijeti oživotvorenje načela
"onečišćivač plaća " koje je kao osnovno načelo postavio ZOGO.
Razrada ovog načela trebala je dovesti do novog sustava odvoza otpada u kojem
će najveći dio cijene činiti naknada za otpad koji je korisnik efektivno predao
na odvoz, za razliku od prethodnih sustava koji su odvoz otpada naplaćivali po
zamišljenoj količini otpada po kvadratu površine ili po broju osoba.
ZOGO uopće ne poznaje OMJU,
to je izmislila Vlada RH kod donošenja Uredbe. No ne samo da je Vlada uvela
novu ideju koju ZOGO nije predvidio (prijedlozi za ocjenu zakonitosti su
predani), nego tu ideju nije dodatno razradila i nije joj postavila ni granice
niti bilo kakav okvir. I tako smo došli u situaciju da je moguće da gradski oci
zamišljaju da je minimum to da korisnici pokriju zapravo cjelokupni trošak
hladnog pogona, da VG Čistoća može poslovati odvozila otpad ili ne odvozila.
Uređenje je, naime, takvo:
- da će kućni korisnici
plaćati obaveznu minimalnu cijenu javne usluge koja zajedno s PDV-om iznosi 54,24 kn, a za pravne
osobe 79,10 kn., kojom će pokriti sve troškove funkcioniranja sustava
gospodarenja otpadom. Pritom naknada ne obuhvaća i posebnu naknadu za kapitalna
ulaganja pa i nju treba dodati da bi se dobio stvarni trošak za korisnike, a
treba dodati i cijenu odvoza koju također ovaj čas korisnici ne znaju!
- da je najmanji standardni
spremnik koji korisnik mora koristiti zapremine od najmanje 120 l, a pritom
plaća cijenu odvoza prema veličini spremnika
- da je zamišljeno da cijena
obavezne minimalne javne usluge pokriva sve troškove funkcioniranja sustava
što nijedno nema nikakve veze
sa oživotvorenjem načela "onečišćivač plaća" pa je kao takvo suprotno
Zakonu o održivom gospodarenju otpadom i njegovim načelima i konkretnim
rješenjima.
Iako Uredba propisuje da se
korisniku ne može nametnuti veličina spremnika, prijedlog Odluke upravo to čini
određivanjem standardnih veličina spremnika. Najmanja standardna veličina
spremnika za komunalni otpad je 120 l i VG čistoća ne može nikome dati manji
spremnik, niti je to predviđeno. Za korisnika koji možda uopće nema toliko
otpada za predati to znači da i naplata odvoza ide prema spremniku od 120 l.
Tako postavljeni sustav u
prvom redu neće ostvariti načelo "onečišćivać plaća". Zapravo, kad se
zbroji sve što će plaćati svatko, bez obzira ima li otpada - slijedi da će oni
koji predaju malo otpada ili čak uopće ne predaju otpad (Zero waste pokret)
plaćati relativno puno više od onih koji ga predaju. Ovaj sustav zapravo
kažnjava one koji razvrstavaj otpad i nastoje ga proizvesti što manje: oni će
biti kažnjeni time što će biti obavezni paušalno plaćati uslugu koja im nije
pružena - a upravo to je ZOGO trebao ukloniti iz dosadašnjeg sustava.
Najkraće rečeno: nacrt Odluke
samo je kozmetički "usklađen" sa ZOGO, ne ostvaruje njegovu
suštinu i svrhu, a njegova rješenja nisu prilagođena potrebama korisnik tako da ostvaruju načelo da onečišćivać plaća.
