Ako još niste, pročitajte 1., 2. i 3. dio:
1. dio: https://pravnoslovo.blogspot.com/2020/07/dokazi-i-osiguranje-dokaza-1.html
2. dio: https://pravnoslovo.blogspot.com/2020/07/dokazi-i-osiguranje-dokaza-2.html
3. dio: https://pravnoslovo.blogspot.com/2020/07/dokazi-i-osiguranje-dokaza-3.html
Kako da sami osigurate dokaze
Sljedeći primjer iz prakse nije vezan uz tehnologiju. Stranka
tvrdi da je godinama nastupala na sceni te da joj ti nastupi nisu plaćeni. Organizacija
u pitanju dužna je voditi evidenciju o tim nastupima. No sam izvođač nema
evidenciju nastupa, datuma, vremena, naziva predstava u kojima je nastupala,
nijedan podatak koji bi na bilo koji način omogućio da se na temelju njenih
navoda uputi zahtjev, u ovom slučaju sudu, da od određene pravne osobe zatraži
evidencije za navedene datume, kako bi se utvrdilo je li ta pravna osoba zaista
dužna isplatiti autorski honorar za nastupe. Naravno da druga strana o svemu
tome ima podatke. Na načelno pitanje "imate li dugovanja prema toj
osobi" druga strana odgovara da nema dugovanja.
Na zahtjev suda svaka je osoba dužna odgovoriti. No
zahtjeva suda ne može biti jer stranka ne zna što bi tražila. Na nalog suda za
podacima za točno određene datume druga strana imala bi obvezu dati sasvim
konkretne podatke koji bi onda pokazali je li točan navod o nastupima i
neisplaćenim honorarima. Ako podataka nema, stranci preostaje da se pomiri s
tim kako nije osigurala ni indicije koje bi omogućile traženje konkretnih
dokaza u sudskom postupku.
U konkretnom slučaju, stranka nije učinila dovoljno
kako bi osigurala evidenciju na temelju koje uopće zna koliko je njeno
potraživanje, a onda i koji je temelj tog potraživanja. Bez evidencije i jasne
slike o potraživanju i njegovom temelju ništa dalje nije moguće.
U istoj ovoj situaciji stranka može osigurati svoje
dokaze i iskazima svjedoka, i opet pod pretpostavkom da vodi evidenciju o tome
tko može posvjedočiti da je nekog datuma ona nastupala. A svjedok može
posvjedočiti ako je gledao nastup, a ako je ispratio osobu koja je nastupala do
ulaza u kazalište, ako ju je prevezao od kazališta kući, to svjedočenje može
biti indicija da je stranka bila u kazalištu te noći.
Ugovor, potvrda ili bilo koji drugi trag na papiru
Iako se ugovor može zaključiti i usmeno, najviše zbog
poreznih propisa i svih pravila koje moraju pratiti pravne osobe, nekad se čini
da su mogućnosti za neformalno zaključivanje poslova sve manje. Unatoč tome, u
praksi su brojne situacije u kojima stranke – jednako pravne kao i fizičke
osobe – nisu poduzele ni one najjednostavnije mjere koje mogu osigurati podatke
i dokaze neophodne za pokretanje odgovarajućih postupaka.
U praksi sam se susrela sa situacijama da su fizičke
osobe posudile priličnu svotu novca, a da pritom nisu od druge strane zatražile
nikakvu priznanicu da je novac posuđen. Obično se radi o prijateljima,
članovima obitelji, ljudima od povjerenja.
No to ponašanje nije ograničeno na fizičke osobe. I u
pravnim osobama rade ljudi koji znaju zanemariti sve evidencije (prema načelu čemu formaliziranje?) i svu papirologiju pa ne osigurati,
primjerice, dokaze da je serviser odnio dio stroja, da je neka osoba napravila
štetu na određenom predmetu i slično.
Ljudi često računaju na poštenje i integritet osobe
kojoj su posudili. Čak da zanemarimo i to da su neki tek u takvoj situaciji
saznali da neki od članova obitelji ili prijatelji između njih i novca biraju
novac, život se mijenja iz minute u minutu. Ako je činjenica da je posudila
novac poznata samo osobi od povjerenja, a njoj se nešto dogodi, - onaj koji je
posudio ne može nikako dokazati da je novac zaista posuđen. To dalje znači da
ne može tražiti da se posuđena svota isplati, primjerice iz nasljedstva.
Zaista nema razloga, pa i kad, recimo, novac
posuđujete najboljem prijatelju ili članu obitelji, da ta osoba ne potpiše da
je novac posudila. Tko se uvrijedi na to da treba potpisati da je od vas posudio novac, zapravo je pokazao da mu novac
i ne treba posuditi. Isto se odnosi i na različite pokretne stvari. Urezalo mi
se u sjećanje kad mi je prijatelj rekao "što meni vrijedi što znam da je to moja knjiga, kad on tvrdi da nije?".
Za sve ove situacije dovoljan je komad papira na kojem
će najjednostavnije biti napisano: "posudio knjigu tu-i-tu od
tog-i-tog" ili "posudio iznos od toliko-i-toliko kuna dana tog-i-tog,
obvezujem se vratiti u tom-i-tom roku" - naravno, uz datum i potpis osobe
koja je posudila.
Osiguranje iskaza svjedoka
Ne treba zaboraviti na prikupljanje potrebnih podataka
kad se neka situacija odigrala pred očima više ljudi. Prikupljanje podataka
svjedoka koji su je vidjeli obvezni je dio za osiguranje mogućnosti da se određenog
svjedoka pozove na svjedočenje pred nadležnim tijelima. U pravilu su ljudi
najviše spremni prihvatiti ideju da moraju na sud upravo u tom istom trenutku,
kad se događaj odigrao pred njihovim očima pa je to ujedno i pravi trenutak za
dogovor za svjedočenje.
Ako prisutne u tom trenutku upitate za ime, prezime i
podatke za kontakt (adresa prebivališta, telefon), nećete morati objavljivati
oglase tipa "pozivam sve koji su ovu
situaciju vidjeli da mi se jave". Nekad je to neophodno jer ljudi zbog
stresa pojedine situacije ne obrate pozornost na svjedoke, no ako ste na takvu
mogućnost pripremljeni, veće su šanse da na licu mjesta u pravom trenutku
prikupite podatke. Isto tako, puno mi se puta dogodilo da mi stranka kaže da je
nekom događaju svjedočila osoba kojoj ne znaju ni ime i prezime, a još manje
kako je pronaći.
Tako se i opet pokazuje da je najvažniji ljudski
faktor i svijest da za pojedine situacije dokaze, ili barem indicije, treba osigurati
u pravom trenutku jer se i na dokaze može primijeniti ona narodna željezo se kuje dok je vruće.
Zaštita osobnih podataka
Već mi se dogodilo u raznim situacijama u kojima sam
tražila osobne podatke, primjerice, blagajnice koja me prevarila u trgovini, da
se ta osoba poziva na Opću uredbu o zaštiti podataka po kojoj, kao, svoje
osobne podatke nije dužna staviti na raspolaganje.
U prvom redu, odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka i
pripadnih propisa odnose se na prikupljanje i obradu organiziranog skupa
podataka koji je u pravilu usmjeren na formiranje zbirke podataka koja će
služiti u neke svrhe.
Ništa od toga, pa ni sama Uredba, ne odnosi se na fizičke
osobe koje u nekoj situaciji na javnoj površini snimaju događaj radi osiguranja
dokaza ili pribavljaju osobne podatke od osoba koje su im nešto učinile. Upravo
je suprotno: ako je osoba povrijedila nečije pravo, ona bi morala dati podatke.
Ako nije za to raspoložena, uvijek možete pozvati i policiju koja ima pune ovlasti
od svakoga tražiti osobne podatke.
Zapravo, pozivanje na GDPR je način da oni kojima je
potpuno jasno da su napravili nešto što im ne služi na čas zbune drugoga i
onemoguće ga u tome da osigura dokaz da se to i dogodilo.
Ne dajte se zbuniti!
Ako ste od koga zatražili osobne podatke sa svrhom
osiguravanja dokaza, on vam ih je dao dobrovoljno, no pri tome ih trebate
koristiti samo za tu svrhu za koju ste ih dobili: dakle, za dokazivanje što se
dogodilo u pojedinom postupku.
