Ako još niste, pročitajte 1. i 2. dio:
1. dio: https://pravnoslovo.blogspot.com/2020/07/dokazi-i-osiguranje-dokaza-1.html
2. dio: https://pravnoslovo.blogspot.com/2020/07/dokazi-i-osiguranje-dokaza-2.html
1. dio: https://pravnoslovo.blogspot.com/2020/07/dokazi-i-osiguranje-dokaza-1.html
2. dio: https://pravnoslovo.blogspot.com/2020/07/dokazi-i-osiguranje-dokaza-2.html
Osiguranje dokaza u svakodnevnom životu
Osiguranje dokaza kao logički pojam zapravo označava
sve one situacije u kojima je neophodno osigurati dokaz o postojanju određene
činjenice pa je potrebno i u svakodnevnom životu, svakoj osobi koja razmišlja o
mogućim pravnim posljedicama pojedinih situacija. U mnogim situacijama upravo od
toga je li osiguran dokaz zavisi hoće li osoba uopće moći ostvariti svoja
prava.
Elektronika i sve njene čari
Osoba koja želi ostvariti svoja prava u prvom redu
treba voditi računa o tome da se dovede u situaciju u kojoj raspolaže dokazima.
Jer ono što je prepušteno drugoj strani, strani prema kojoj je zahtjev uperen,
jako je teško, a često i nemoguće ishoditi.
Audio snimka razgovora
Primjerice, pružatelji usluga pozivaju korisnike da
pozivom službe za korisnike ulože prigovor na račun. Razgovori sa službom za
korisnike u pravilu se snimaju, a korisnik to doznaje na početku razgovora jer ga
pružatelj usluge o tome na početku razgovora mora obavijestiti. I tako korisnik
nazove, razgovara sa službom za korisnike, uloži prigovor, agent službe daje mu
određena obećanja ili, čak, tvrdi da je problem riješen. Korisnik pritom ne
dobiva potvrdu da je uložio prigovor. U slučaju spora zbog neplaćenog računa to
znači da korisnik ne može dokazati da je prigovor uložen. Ako je čuo da se
razgovor snima, korisnik je u uvjerenju da pružatelj usluge ima i snimku.
U sporovima oko neplaćenih računa često se čuje
tvrdnja da druga strana raspolaže svim potrebnim podacima, pa i podatkom da je
korisnik uložio prigovor. No što to tuženome znači ako nema načina dokazati da
druga strana zaista raspolaže određenim podacima? U teoriji, pružatelj usluge
ima načina utvrditi je li korisnik zvao, osobito ako snima sve razgovore. No
snimke se čuvaju određeno (kratko) vrijeme čiju dužinu određuje onaj tko snima pa
se pružatelj usluge u odgovarajućem postupku u svakom trenutku može pozvati na
to da snimka više ne postoji. S obzirom na to da korisnik nema pisanu potvrdu,
on ne može dokazati da je prigovarao na račun.
U novije vrijeme prigovori se mogu ulagati i
elektroničkim porukama no sustav koji put i ne isporuči potvrdu da je poruku
druga strana primila. Dakle, ako je druga strana potvrdila primitak poruke s
prigovorom, tek to osigurava dokaz da je prigovor uložen.
Treba imati na umu da pružatelj usluge općim uvjetima
poslovanja u pravilu utvrđuje rok u kojem se može prigovarati na račun. A što
ako problem u roku nije riješen i ako nema dokaza da je riješen? Tko želi
dokazati da je uložio prigovor mora imati potvrdu da je u roku uputio prigovor.
To znači da prigovor mora uputiti preporučenom pošiljkom, s povratnicom. Jedino
tako je dokaz o upućenom prigovoru u njegovim rukama.
Druge dimenzije audio snimanja razgovora
Druga dimenzija audio snimanja razgovora odnosi se na
situacije u kojima se neki ljudi odlučuju snimati razgovore koje vode
mobitelom, za to postoje odgovarajuće aplikacije.
Tko se odlučio na snimanje razgovora taj mora drugoj
strani na početku razgovora napomenuti da se razgovor snima. Tko ne upozori
drugoga da se razgovor snima, a ipak ga snimi, počinio je kazneno djelo
neovlaštenog zvučnog snimanja koje je prema članku 143. Kaznenog zakona
kažnjivo kaznom zatvora do 3 godine. Istom kaznom kaznit će se i osoba koja
neovlašteno snimljene riječi uporabi ili učini dostupnim trećoj osobi.
Promjena stanja na webu
Različite potrebe sve češće se zadovoljavaju
korištenjem tehnologija koje korisniku ne samo da ne daju, nego često čak i uništavaju
dokaze / indicije. Primjerice, mrežne stranice u nekom trenutku prikazuju
određeni sadržaj, recimo traže suglasnost za kolačiće. Onog trenutka kad
korisnik da suglasnost, stranica se mijenja. U teoriji, istim tim postavkama
može se pristupiti na drugačiji način, no nije rijetka pojava da drugačiji put pristupa
istom sadržaju (drugi link) pokaže da
se uopće ne radi o istom sadržaju. Također, stanje mrežne stranice može se promijeniti
u hipu, jednostavnim učitavanjem novog sadržaja odnosno obnavljanjem (refresh) stranice.
Da je na nekoj stranici postojao određeni sadržaj može
se dokazivati slikom ekrana i onda kad tog sadržaja na stranicama više nema.
Sama slika ekrana je tijelu koje vodi postupak u najmanju ruku indicija koja
ukazuje na to da je određeni sadržaj vjerojatno bio na ekranu u trenutku kad je
slika ekrana snimljena. Čak i ako tijelo koje vodi postupak na temelju slike
ekrana ne može smatrati kako je dokazano da je određeni sadržaj bio prikazan,
slika ekrana onome tko je predlaže kao dokaz olakšava oblikovanje zahtjeva da
se od protivne strane zatraži sasvim konkretan podatak. Pritom, postoji neprofitna
knjižnica koja pohranjuje snimke mrežnih stranica pa se pojedini sadržaji mogu
tražiti i u arhivi.
Za razliku od toga, jednom kad nema ni slike ekrana,
sve ostaje na tvrdnjama koje onaj tko ih iznosi često ne može ni oblikovati /
opisati, a kamoli dokazati.
Ponešto se može i fotografirati
Ne treba zaboraviti ni na mogućnosti suvremenih
tehnologija koje danas malo tko ne nosi sa sobom. Zapis o pojedinim situacijama
moguće je jednostavno osigurati fotografiranjem, pa i videozapisom. Pritom
treba voditi računa o tome da svatko ima pravo snimiti svaki događaj na javnoj
površini, iako se mnogi danas spremno pozivaju na zaštitu osobnih podataka.
No zaštita podataka zamišljena je i uređuje one situacije u kojima se radi baza podataka radi neke vrste obrade: slanja maila i slično. Osobni podaci osoba koje obavljaju službene dužnosti nisu zaštićeni u situacijama u kojima se radi o javnoj površini na kojoj se nešto događa. Isto tako Opća uredba o zaštiti podataka ne štititi identitet osoba u radnom odnosu kod pružatelja usluge u situaciji u kojoj nas je ta osoba, primjerice, prevarila naplatom cijene po kilogramu za 3x skuplji proizvod. Svaka od osoba s kojom komuniciramo u trgovinama, servisima i slično je za nas predstavnik svoga poslodavca i na naš zahtjev nam je dužna dati svoje osobne podatke kako bismo znali tko nam je dao informaciju ili koga trebamo prijaviti za neprimjereno ponašanje.
Nastavak u 4. dijelu: